Plavo salo

Sorokin je čudesan autor čiji tekst je književnost po sebi. Za njegovu prozu važe postmodernistički stavovi kao što su: svaki je tekst totalitaran, ili: čitanje je i fiziološki proces, ne manje nego duhovni. Bogata smislom, a skoro ravnodušna prema uobičajenoj semantici, to je proza beskrajne diskursivnosti koja skreće pažnju na sve, pa čak i na to da svaki tekst ima telo, nizove slova, redove, poglavlja. Meso čitanja i pisanja.

Жанры